Jacqueline Bracamontes predstavlja svoju kćer

Nakon što je 29. ožujka po prvi put postala majkom, Jacqueline Bracamontes je, zajedno s mužem Martinom Fuentesom, napravila prvi interview. Povjerenje je dala meksičkom časopisu HOLA!. 

Pričajući o malenoj Jacky, ili kako je sada već svi zovu ˝Mini Jacky˝, Jacqueline je rekla da joj se život jako promijenio...i to nabolje:

˝Jacky mi je promijenila život...na bolje. Ispunio se san koji sam jako dugo sanjala, postati majkom. (...) Martin i ja nastojimo prebroditi gubitak sina, ali svatko na svoj način... Martin se više ljuti, dok ja više plačem. No, sada smo jako ujedinjeni. Bog ima svoje razloge, ali znam da će nam uskoro poslati još jedno dijete, naša mala Jacky će imati braću i sestre, i što god da dođe - biti će dobro. Danas više nego ikada se divim Martinu s cijelim srcem i dušom. Impresivna je snaga s kojom podnosi sve ovo. On je bio moj pokretač i na tome ću mu biti zahvalna cijeloga života...˝

Jacqueline je rodila 29. ožujka, i to na isti dan kada i njezina sestra Alina. Mala Jacky po rođenju je imala 2,132 grama i bila je dugačka 46 cm. 

˝Jackita je identična svome ocu; usta, smiješak, ručice, nožice, uši... Svaki dio njezina tijela kad ga gledam, podsjeća me na njezina oca. Nadam se da će jednoga dana imati nešto i moga...˝

Martin je rekao: ˝Cijeli svijet govori da je identična meni... Ali ja samo vidim jednog prekrasnog anđelčića, čistog, zdravog i sretnog!˝

U vezi s gubitkom tek rođenoga sina, pokojnog Martincita, Jacky je između ostalog izjavila: ˝Kada se u životu događaju stvari poput ovakvih, zapitaš se: Zašto? Ali ispravno pitanje bilo bi Zbog čega?... Još uvijek nisam otkrila što bi trebalo značiti ovo Zbog čega, niti imam mnogo nekih odgovora, ali se osjećam puno bliža Martinu i mojoj obitelji. Moja obitelj je ujedinjenija nego ikad prije...˝

˝Naša kći ima jako visok prag za osjet boli. Kad dobivaju svoju prvu vakcinu, sva djeca plaču najčešće između 1-2 minute... Ona je plakala samo tridesetak sekundi!˝

Za kraj, Martin je, jako romantično, kazao: ˝Svako jutro, kada vidim da sunce obasjava lice moje kćeri i kad se ona tada nasmije ili otvori oko... Ono što osjećam jest beskrajni mir. U tom trenutku, dan započinje ponovno...˝